понедељак, 20. август 2012.


Volela bih, po pesmi da me pamte,
Zato me ne zali i sviraj, brate
Tako je to, samo je nebo sigurno.
I ova noc i svi zivoti nasi,
Stopice se kao led u casi,
Proci ce sve, samo nebo sigurno je.

Prvo vece sedim tu bez njega,
K'o da cujem godine
Njegovim glasom jos zovu me.

Pa k'o luda glavu okrecem,
Jos se srcem zalecem
I mesto pravim kao nekad za njega.

Sve je to tako trebalo,
Da volim ludo, bezumno,
U svemu da preterujem.

Sve je to tako trebalo,
Al' nisam smela nikako
Da u lepo verujem.

Sve sto pocnem ja ne zavrsim,
Sve sto nadjem izgubim,
Svako novo svetlo gasim.

Jednom rukom usne sakrijem,
Drugom oci pokrijem
Dok zivot ceka da se nadjem sa njim.

Sve je to tako trebalo,
Da volim ludo, bezumno,
U svemu da preterujem.

Sve je to tako trebalo,
Al' nisam smela nikako
Da u lepo verujem.

Sigurno je,
Samo je nebo sigurno.
I ova noc i svi zivoti nasi,
Stopice se kao led u casi,
Proci ce sve, samo nebo sigurno je...


Нема коментара:

Постави коментар