понедељак, 28. март 2011.

Sreća je što spavamo pod istim nebom
zato, gde god da si večeras
podigni glavu i čućeš govor zvezda
hej, pa ti nekome nedostaješ

Kako sam volela tebe
to i zvezde znaju
a noćas srce zebe
jer naša ljubav bliži se kraju

Drugoj sve si dao
što naše je bilo
u laži je stala
ljubav o kojoj se snilo

Ne mogu zaboraviti tebe
ne mogu ni sve tvoje grehe
oproštaj od mene ne traži
jer prepuna sam tvojih laži

Kako mi fale sitnice
i svadje ludosti naše
u zraku jos crtam ti lice
a tako me secanja plaše

Нема коментара:

Постави коментар