петак, 1. јул 2011.

Kada kroz slaklenu oazu u mojoj dusi
provire secanja na sve lepe trenutke
kada se kroz barsunasti zid moje duse
pojave sve reci sto poklonio si mi..
Kada na povrsinu isplove nade
na pucini se nazire mesecev sjaj i ceznja
moje oci gledaju u tvoje…i traze u njima..
senu lica mog.. a eho u dubini tiho ponavlja..
tvoje reci…..meni sem nas dvoje nista nije vredelo..

Kada na povrsinu isplove nade...
Kada osmeh na licu zasija…mili moj…
Setim se tvojih pesama …meni pevanih…i znam…ni meni sem
nas dvoje nista nije vredelo…i ne vredi


Нема коментара:

Постави коментар