понедељак, 14. мај 2012.

Nemoj me pitati kako mi je.....i zasto oci su pune tuge
i zasto su moje noci poput vecnosti, beskrajno duge,
nepitaj zasto vodim bitku sa samom sobom
i ne pitaj........ zasto svoju tugu ne podelim sa tobom.
Ja sam vuk samotnjak.......svoje rane lecim sama
sada je moj najveci prijatelj.....noc.....njena tama,
tu sam ja....JA......osecajima oduska mogu dati
i kad jutro novo svane put svoj dalje nastaviti.
Treba mi....tako mi treba ova caura moja,da se sakrijem
da se nade i snage.......iz dusevnog izvora napijem,
da naucim.....uzdignute glave.....ponosno hodati
da se iskreni osmeh.......na moje lice vrati.
Samo cuti......reci sada samo bole.....ne pitaj
budi tu......kada dodje vreme...na suncanoj strani me cekaj,
ja cu doci......ja to znam......drugacije ne moze biti
budi tu........skupa cemo prema vratima srece krenuti.

Нема коментара:

Постави коментар