петак, 20. април 2012.

Na glatkom satenu gde ljubav svest gubi,
baš kao i mi dok smo ljubav vodili, čuvam te,
na jastucima silnim, mekim gde je glava tvoja
snove tkala, čuvam te, opijena mirisom tvojih
vrelih grudi, omamljena telom blaženim što
otisak ostavi u mom oku, čuvam te, u suzi što na
dlan pade, čuvam te, kao otok sneni na kojem se
nasukaše svi osećaji, zamrznuh lik tvoj u snopu
sunčevih zraka što blješte, u srce ih skrih,
u posudu tuge da me greju u noćima dugim.

Нема коментара:

Постави коментар