петак, 4. новембар 2011.

Mozda ponekad ostanem bez reci, zanemim i izgubim se kada osetim tvoje snove lebdeci...Jer takav prekrasan osmeh ne radja se cesto, samo nasa tiha jeza, otvara jedno novo mesto, u srcu zauvek spremljeno, jer tamo te vodim cesto...

Нема коментара:

Постави коментар