среда, 2. новембар 2011.

Tu sam negde…još uvek na ivici suza, na ivici smeha.
Balansiram na oštrici tananog noža, koristeći sva akrobatska znanja stečena do sada.
Odlazim da bih došla, da bih opet našla.
Tu sam, ispred...jasna i nejasna...tužna i sretna...
Onakva kakva jesam...

Нема коментара:

Постави коментар