петак, 11. новембар 2011.

♥♥♥ Ponekad kad kiša se umorno spusti
na krovove usnulog grada,
poželim tvoje ruke oko vrata,
i muziku što tiho svira...
Ponekad se pitam
dali me voliš iskreno,
šta ti znacim JA,
i šta ce biti jednog dana...
Ponekad tako dok kiša pada
razmišljam eto malo o nama,
pa tiho glavu spustim na jastuk
i slušam kišu što umorno pada...
Kao što te volim,
tako voli mene ti, jer sve što osecam
to je samo za TEBE...
Kada mi se u daljini
tvoje srce pričini,
tada ludo poželim
da nas ljubav sjedini ♥♥♥....

Нема коментара:

Постави коментар