субота, 2. април 2011.

Kad selom tiho spusta se vece,
lagano pada tama,
kroz prozor gledam u daljinu sama,
kao i uvek sama...
Misli su moje negde daleko i njega one prate,
...jer jedino one znaju sta zelim i hoce da mi ga vrate...
Mozda je i on sam,
a mozda luta u noći,
mozda miluje njenu kosu i ljubi njene oci...
Jedna suza pade i pogled moj zamuti,
gledam kako jos mesec me tesi, dok selo u snu cuti...

Нема коментара:

Постави коментар